Klasiciranje književne radionice
Dobro došli na Klasiciranje (zvanični naziv) ili Ljevin nije kosio na 70 strana (nezvanični naziv).
Klasiciranje je nastalo kao odgovor na najčešću „pritužbu“ koju sam čula
kada se govori o odnosu prema književnosti, a to je - lektiru sam čitao/la
prerano.
Pitanje lektire je kompleksno, ali dobra vest je da dela koja sam odabrala
za Klasiciranje ne prate srednjoškolski program, već su kombinacija onoga
što ja smatram dragocenim i važnim, a tu se nalaze i neki klasici iz
srednje škole.
Jedno delo čitamo u dva susreta: četvrtkom i subotom od 19h do 21h.
Šta čitamo?
Virdžinija Vulf - Gospođa Dalovej
(18. i 20. septembar)
Prvo smo rešili da prođemo kroz sve gospođe, pa da nastavimo dalje - posle
francuske madam Bovari, red je na englesku misis Dalovej.
Roman u kojem se ništa ne dešava i sve se dešava, smešten
u jedan dan života engleske gospođe koja planira prijem u svojoj kući.
Obimom nevelik, stilski gust, ali bez brige, prohodan, ovaj roman je
pokazna vežba iz modernističkog pristupa romanu.
Ako te zanima zašto devojkama na majicama po gradu piše „Mrs Dalloway
said she would buy the flowers herselfˮ, pridruži nam se!
Preporučeni prevod: Milica Mihajlović, dostupan u knjižarama (različite
izdavačke kuće) i bibliotekama
Borisav Stanković - Nečista krv
(16. i 18. oktobar) Iiiii vreme je za prvo domaće delo na Klasiciranju!
Klasiciranje smo započeli s Gospođom Bovari, pa ćemo ovaj 'drugi početak' obeležiti jednako upečatljivim ženskim likom - Jonvil ćemo zameniti Vranjem i mantrati ovo nije delo o incestu na početku svakog sastanka.
Ko je u srednjoj zapamtio samo da Sofku ponekad spopadne ono njeno, vreme je da ponovo s nama pročita!
Nečista krv je i psihološki roman i porodična hronika i društvena analiza i _______ (dopuni).
Nečista krv nije roman o incestu.
A o čemu je, dođi da zajedno raspetljamo.
Ovo je radionica na kojoj ćemo pokušati da odgovorimo na pitanje šta je Nečista krv posle 115 godina i je li preživela lektiru kao ultimativnog ubicu vitalnosti interpretacija dela iz domaće književnosti.
Pogodna je za početnike i sve koji su prvi put na Klasiciranju, kao i sve koji žele da se vrate istraživanju srpske književnosti (za mene, ja sam ta).
Ako te zanima gde su stvari pošle po zlu, pridruži nam se!
Elfride Jelinek - Pijanistkinja
(13. i 15. novembar) Kada je Elfride Jelinek dobila Nobelovu nagradu za književnost 2004. godine, član Nobelovog komiteta dao je otkaz u znak protesta protiv „javne pornografijeˮ.
(nema pojma)
Od početka Klasiciranja želela sam da zajedno čitamo Pijanistkinju jer je među mojih pet najdražih romana svih vremena, ali sam čekala da ponovo postane dostupan (i jeste!) i zato: VREME JE!
Erika Kohut živi sa majkom, predaje klavir i u slobodno vreme šeta noću parkovima i... (pročitaj prvu rečenicu ove najave). Majka veruje u parolu: „poverenje je dobro, kontrola je bolja“ i tu počinje čitav cirkus.
Jelinek ne piše, već tranžira jezik.
Pijanistkinja je studija slučaja, sve ostalo je spojler.
Ovo je radionica na kojoj ćemo secirati društvene bolesti i njene simptome na mestima gde ih najmanje očekuješ.
Pogodna je za sve koje ne plaši malo preznojavanja nad tekstom, a posebno se preporučuje onima koji su već učestvovali na Bookatorium radionicama.
Ako te zanima o čemu sanjaju profesorke klavira u Beču, pridruži nam se!
Preporučeni prevod: Tijana Tropin (ovaj ja koristim jer sam navikla) i Sanja Karanović (dostupan trenutno)
Džejn Ostin - Gordost i predrasuda
(11. i 13. decembar) Zato što ću morati da tražim oprost posle novembarske radionice. (šalim se, dođite u novembru!)
U decembru je 250 godina od rođenja Džejn Ostin, pa je red da se i mi ukrcamo na taj voz. Ali zaista, ima li bolje pretpraznične knjige?
Nedavno je Njujorkerkova kritičarka Aleksandra Švorc rekla da je nosila ovu knjigu u porodilište kad su joj krenule kontrakcije i zaista, Džejn Ostin je autorka koju odaberete kad vam je potreban poznat, udoban svet (ja to zovem 'Hari Poter za odrasle' u najboljem mogućem smislu).
Najgore što može da se desi likovima je da nazebu.
Gordost i predrasuda je roman u kojem je udvaranje stvar intelekta (i godišnje rente).
Ovo je radionica na kojoj ćemo se mnogo smejati i ispratiti 2025. na smetlište istorije.
Pogodna je za sve.
Ako te zanima zašto je Džejn Ostin toliko voljena i posle 250 godina i 83743287 romantičnih komedija, pridruži nam se!
Preporučeni prevod: Živojin Simić
Kako izgleda radionica?
Imamo dva susreta po 2h, s danom razmaka.
Dan razmaka je važan da bismo imali vremena i mentalnog prostora da
proradimo ono o čemu smo pričali na prvoj diskusiji i pripremimo se na
narednu.
Diskusije su osmišljene tako da prate TEME koje sam izdvojila, a za koje
mislim da su značajne i inspirativne za diskusiju.
Prve dve teme dobijate pre, druge dve nakon prve diskusije.
Biće ih četiri, okvirno po sat o svakoj, a prilagođavaćemo stvari u hodu.
Radionica se odvija na Zoomu i učestvujete podizanjem ruke,
kuckanjem u čet ili samo slušate ako vam je to najprijatnije. Ako ne stignete,
imamo i snimak za naknadno gledanje.
Za koga je radionica?
Za svakog ko želi da ponovo ili prvi put pročita ključna dela svetske
književnosti, ali ovoga puta sasvim drugačije.
Negujemo kulturu aktivnog dijaloga bez pozivanja na autoritete – drugim
rečima, ne očekuje vas školski pristup niti nadređeno znanje.
Tu smo s poverenjem u inteligenciju svakog čoveka i njegovu sposobnost da
samostalno promišlja.
Sve što se od tebe očekuje jeste da pročitaš roman koji je dostupan u
većini biblioteka i knjižara.
A ko sam ja i šta radim?
Zovem se Dajana Milovanov i doktorirala sam komparativnu književnost na
Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Vodim Instagram stranicu i sajt Bookatorium sa željom da o književnosti
promišljam sa drugim čitaocima, bez obzira na njihovo obrazovanje i
čitalački staž.
Pišem književnu kritiku kao deo redakcije književnog časopisa Polja
Kulturnog centra Novog Sada, a mogli ste me čitati i u Letopisu Matice srpske, Politici i Povelji. Ponekad prevodim i pišem pogovore,
a naučni rad mi je objavljivan u nacionalnim i međunarodnim zbornicima.
Autorka sam i monografije Persefona i Arijel: ženske figure i kulturno pamćenje u poeziji Silvije
Plat i krijem je kao zmija noge.
Prošlog leta sam pokrenula Klub kratkih priča koji se uspešno okuplja u
ciklusima i to je projekat koji me neizmerno uveseljava i čini i rad u
književnoj nauci smislenijim i svrsishodnijim.
Imam dve uloge na radionicama:
- da ponudim svoje teorijsko znanje kao temelj za promišljanje
fenomena u delu
- da moderiram razgovor, podstičući svakog učesnika da
aktivno promišlja o delu
A šta kažu naši članovi?
Veoma su nam bili zanimljivi tvoji uvidi, bilo je dosta toga neočekivanog
i odlično je vratiti se lektiri. Nisam to ni sumnjala, ali
nisam očekivala toliko drugačiju perspektivu
.
Mislim da je odlično organizovana i da su četiri teme bile
pun pogodak, kao i njihov redosled! Zaista je usmeravalo razgovor i lagani
dolazak do suštine! Stvarno odlično!
Mnogo mi se sviđa što na kraju u razgovorima filozofiramo, tj. nismo
usmereni samo na delo i radnju, nego razmatramo i druge teme i ideje.
Pošto sam čitala romane u klubovima mogu da uporedim.
Potpuno je drugačiji pristup
kad je to profesionalno, jer smo kod tebe dobili širi kontekst koji
smo produbili. Svidelo mi se što smo imali teme za razmišljanje, tako smo spoznali
čime se roman zapravo bavi. Tako smo izbegli prepričavanje i fokusirali se
na književno-umetničke i društvene teme a to je zapravo ono što delo čini klasikom.
Klasiciranje preporučujem svima koji previše i premalo misle. Prvi da usmere fokus i snagu na nešto pokretačko, drugi da upoznaju koliko
zapravo imaju šta da kažu i da treba podignuti glas i kad ti se čini da nisi
najpametniji i nemaš mnogo šta bitnog da kažeš.
Ako vam fali pomnijeg, uzbudljivijeg čitanja a samim tim i dubljeg
proživljavanja/obrađivanja univerzalnih tema, ovo je za vas - to bih rekla
nekome ko mi kaže da voli da čita. On bi zevnuo od mog dosadnog opisa ali
to stvarno mislim.
Ljubav prema čitanju je dovoljna polazna tačka da neko dođe i onda
načisto otvori um na radionicama.